Prijedlozi za provođenje nacionalnog programa za Rome po radnim skupinama
U organizaciji Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije

1. UKLJUČIVANJE ROMA U KULTURNI I DRUŠTVENI ŽIVOT I PROVOĐENJE MEĐUNARODNIH DOKUMENATA

Suradnja je jedan od najvažnijih aspekata ljudske socijalizacije. Svakako je suradnja važna za svakodnevni život, jer njome možemo izraziti svoja mišljenja, dogovoriti se sa drugom stranom i izraziti nezadovoljstvo sa nečim s čime se ne slažemo.

Romi u Hrvatskoj su na neki način isključeni iz suradnje, kako od suradnje sa sredinom u kojoj žive, sa lokalnim vlastima, tako i suradnje na višim nivoima.

Morali bismo svakako učiniti pomake u poboljšanju suradnje između romske nacionalne manjine i zajednice u kojoj žive.

U svezi toga predlažemo nekoliko prijedloga:

• Organiziranje tribina u okviru romskih udruga o korisnosti suradnje u okviru lokalnih zajednica;

• Nastojati uključivati Rome u svakodnevni život zajednice u kojoj žive, različitim aktivnostima čime bi se poboljšala socijalizacija Roma, te bi se omogućila lakša i bolja suradnja;

Za daljnje uključivanje Roma u društveni život predlažemo slijedeće:

• Započinjanje i provođenje projekta edukacije i profesionalnog usavršavanja Roma u Republici Hrvatskoj;

• Osiguravanje poticaja za prakticiranje i oživljavanje tradicionalnih ručnih radova prema potražnji na tržištu;

• Uključiti romske zajednice u program posebne državne skrbi, čime bi se provodila obnova devastiranih kuća i naselja;

U pogledu uključivanja Roma u kulturni život ističemo da su romska kultura i običaji specifični po svojem sadržaju i izvođenju; poznato je da Romi nemaju pisanu povijest, ona se «pisala» usmenom predajom, generacijama – sa koljena na koljeno.

Romi u Hrvatskoj svoju kulturu i običaje iskazuju putem svojim amaterskih družina u okviru romskih udruga u RH.

Postoji više kulturno – umjetničkih društava Roma u Hrvatskoj i svaki nastoji približiti romsku kulturu i običaje zajednici u kojoj Romi žive, a tako i ostaloj javnosti nastupajući na raznim manifestacijama i festivalima promovirajući romske pjesme i plesove, kao i romsku poeziju, dajući svoj doprinos očuvanju romske kulture i običaja.

Dajemo nekoliko prijedloga vezanih uz romsku kulturu i običaje, koji bi još bolje upoznali javnost sa romskom nacionalnom manjinom, uključili ih u kulturni život i pomogli romskoj nacionalnoj manjini u očuvanju i njegovanju romske kulture i običaja:

• Osiguravanje financijskih sredstava za romska amaterska kulturno – umjetnička društva za poboljšanje postojeće i nabavku nove opreme (instrumenti, narodne nošnje):

• Financiranje različitih manifestacija koje se održavaju u zemlji i inozemstvu, kako bi se i Romima omogućila prezentacija nacionalnih plesova, pjesama i glazbe;

• Pomoć u plaćanju stručnih osoba za vođenje kulturno – umjetničkih društava (koreograf, scenograf, stručni voditelj);

• Osiguranje adekvatnog prostora za folklorno – pjevačko – plesačke skupine, što je osobito veliki problem u Gradu Zagrebu.

NAPOMENA: Započeti sa radom u stvarnosti na uključivanju Roma u kulturni i društveni život, a ne samo na papiru formalno.

2. STATUSNA PRAVA I NEDISKRIMINACIJA

Cijela problematika romske nacionalne manjine veže se uz pitanje ljudskih prava, odnosno uz činjenicu da se Romima mnoga prava ne priznaju, premda Ustav kaže da su svi građani Republike Hrvatske pred zakonom isti.

Tim neprovođenjem Ustavnih odredbi kao i Konvencija Ujedinjenih naroda, dolazi se u situaciju «začaranog kruga», koji je isključivo na štetu Roma u Republici Hrvatskoj.

Poznato je da se veoma često na različitim razinama krše sve vrste zakona u RH, da pojedinci izbjegavaju poštivanje zakonskih normi, a na žalost, zakonodavna vlast veoma često ne reagira na takva kršenja.

Romska nacionalna manjina je izvrgnuta kršenju zakona od strane svojih lokalnih struktura, pa sve do najviših razina državnih institucija.

Takav odnos je na štetu kako svakom od nas pojedinačno, tako i zemlji kao cjelini.

Neki aspekti kršenja romskih prava su uvriježeni u Hrvatskoj, upravo iz razloga što se prekršitelji ne sankcioniraju, već se preko mnogobrojnih žalbi Roma prelazi šutke ili se ponudi objašnjenje koje je formulirano na način koji nije prihvatljiv sa ljudskog, moralnog niti etičkog stajališta.

Dajemo određene sugestije, koje su proizašle iz dugogodišnjih analiza problema sa kojima se Romi susreću u suradnji sa zakonodavnom vlasti u Republici Hrvatskoj:

• Organiziranje na lokalnoj razini mješovite radne grupe, sačinjene od izabranih predstavnika zajednice; od decentraliziranih struktura centralne administracije, od romskih udruga i udruženja romske nacionalne manjine, kako bi se procijenile glavne potrebe romske zajednice i traženje podrške za programe unutar te zajednice; ostvarivati odmah

• Stvaranje pravnog i legalnog okvira prema kojem će Ministarstva te tijela lokalne uprave i samouprave podupirati projekte i programe za poboljšanje života Roma; ostvarenje odmah

• Osnivanje nacionalnog vijeća protiv diskriminacije i uključivanje romskih predstavnika u to tijelo; ostvarenje odmah
• Osnivanje radnog tijela koje će raditi na implementaciji strategije na razini Ministarstava, županija, gradova; ostvarenje odmah

• Iniciranje i razvoj određenih obrazovnih aktivnosti za borbu protiv diskriminacije državnih službenika prema Romima na državnoj i lokalnoj razini

• Monitoring procesa sankcioniranja javnih službenika koji su poduzeli diskriminacijske i manipulacijske radnje protiv građana RH romske nacionalnosti; ostvarenje odmah

• Uvjetovanje zapošljavanja javnih službenika i promocija javnih službenika kao «ne diskriminirajući» u ophođenju sa strankama romske nacionalnosti;

• Razvijanje suradnje između tijela javnih službi i romskih udruga na partnerskoj osnovi; uključivanje romskih vođa iz zajednice u proces donošenja odluka lokalne uprave i samouprave o stvarima koje se tiču Roma; ostvarenje odmah

• Implementacija pozitivnih diskriminacijskih programa za Rome koji se tiču zapošljavanja u tijelima lokalne uprave i samouprave; ostvarenje odmah

• Analiza i procjena diskriminacijskih djelovanja Zakona koji je na snazi i poboljšanje postojećeg pravnog sustava; ostvarenje odmah

• Nadgledanje osnovnih ljudskih, političkih i socijalnih prava, kao i prava nacionalnih manjina prema međunarodnim normama i pravnim normama u Republici Hrvatskoj; ostvarenje odmah

• Usklađivanje međunarodnih normi i pravila sa pravnim normama u RH i provođenje tih normi u praktičnom životu; ostvarenje odmah

• Rješavanje osoba bez državljanstva u Republici Hrvatskoj, u postupku koji bi trebao biti ubrzan, jer takvi ljudi ne ostvaruju niti jedno drugo pravo . Hitno rješavanje

• Razvoj informacijskih programa za romske vođe, Izvršne odbore javnih institucija i nevladinih organizacija sa ciljem da se identificiraju i ispravno riješe slučajevi diskriminacije; ostvarenje odmah
  
  

3. OBRAZOVANJE, ZNANOST I ŠPORT

Poznato je da u romskim obiteljima ima mnogo djece; to je pitanje romske tradicije koja kao takova postoji od davnina. Romska djeca, na žalost u malom broju pohađaju školu, a najveći broj završava tek osnovnoškolsko obrazovanje. Razlozi su različiti i oni sežu u povijest, običaje, a velikim su dijelom i rezultat diskriminacije i segregacije koju vrši ne romska okolina na djecu Rome. Vrlo vjerojatno da bi odnos okoline uveliko promijenio ovakvu sliku, što bi rezultiralo dobitkom za školsku romsku populaciju.

Obrazovanju populacije teži svaka zemlja. Poznato je da ekonomski bogate zemlje u svijetu nastoje obrazovati mladi naraštaj, nudeći đacima i studentima različite pogodnosti: od stipendija, smještaja u đačkim i studentskim domovima, do različitih oblika obrazovanja prilagođenim svim socijalnim slojevima.

Na žalost to se ne primjenjuju na Rome u cjelini već samo na neke kao što je poznato u ne romskim organizacijama koje rade sa jednim do dva djeteta romske nacionalnosti i s njima manipuliraju te se iskorištavaju financije iz državnog budžeta u Republici Hrvatskoj.

Dajemo nekoliko prijedloga koji bi poboljšali stanje obrazovanja mladih Roma, čime bi se negativna slika u tom području, možda ne i riješila u potpunosti, već barem ublažila:

• Osiguravanje nediskriminirajućeg sudjelovanja žena-majki Romkinja u programima brige o djeci i odgoju;

• Provođenje programa koji će sprječavati diskriminaciju romske djece u institucijama (vrtićima, školama);

• Postizanje partnerstva i suradnje između romskih udruga i lokalnih javnih institucija čija djelatnost je briga o djeci;

• Zapošljavanje romskog osoblja u takovim institucijama, gdje su većina djece kojoj je potrebna skrb romska djeca;

• Podizanje životnog standarda djece i obitelji niskog ekonomskog statusa i osiguravanje provođenja u praksi njihovih prava, a znamo da žive ispod ljudskog nivoa;

• Kreiranje i provođenje programa edukacije mladih Roma kao socijalnih pregovarača i edukatora romskih zajednica;
• Povećanje kvalitete skrbi o djeci u vrtićima i školama;

• Organizirati radne grupe koje bi u svojoj lokalnoj zajednici izvršile točan popis školske djece i utvrdila broj koji se školuje, odnosno broj onih koji školu ne pohađaju; podatak o zagrebačkim općinama Pešćenica, Trnje, Dubrava i Sesvete pokazuju da oko 500 djece pohađa školu, a dva puta čak i tri puta više djece ne sudjeluje u školskom programu, za što su krivi uvjeti stanovanja, državljanstvo, čime se ponovo vraćamo na osnovni problem romske nacionalne manjine, što je alarmantno za cijelu zajednicu.

• Posvetiti veću pažnju i skrb djeci romske nacionalnosti koja su u zaostatku sa obrazovanjem:

10.Stvoriti ekspertnu grupu koja bi prema podacima sačinila plan i program koji bi ustvrdio razloge zbog kojih djeca ne pohađaju školu. U tim ekspertnim grupama morali bi najodgovorniji biti romski stručnjaci koji najbolje poznaju cijelu problematiku romske nacionalne manjine u Hrvatskoj;

11.Nastojati da lokalne zajednice prihvate romsku djecu u svojim razredima;

12.Djeci iz brojnih obitelji osigurati knjige i školski pribor, te topli obrok i djeci udaljenoj od kuće do škole prijevoz;

13.Lokalni centri za socijalnu skrb trebaju educirati roditelje romske djece o važnosti školovanja;

14.Spriječiti i zabraniti svaki oblik segregacije i diskriminacije romske djece, kako na lokalnim razinama, tako i na državnoj razini, ne samo na papiru nego ostvarivati djelima;

15.Spriječiti manipulaciju sa Romima tj. ne komunicirati samo sa jednim Romom već sa svima koji su iznijeli problematiku romske nacionalnosti te istu problematiku odmah početi rješavati

4. SOCIJALNA I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I ZAPOŠLJAVANJE

Pitanje socijalne skrbi jedan je od većih problema Roma; naime, veliki dio romske populacije ne dobiva nikakvu pomoć od države, ali ne zbog toga što ne bi ispunjavali uvjete (nezaposlenost, malodobna djeca i dr), već zbog toga što te uvjete ne mogu prezentirati nadležnom centru za socijalnu skrb, jer ne mogu ostvariti osnovna prava – prava državljanstva i prebivališta.

Poznato je da je jedna od najvažnijih stavki u budžetima država diljem svijeta razvoj zdravstvene kulture i zaštita zdravlja svojih građana.

Republika Hrvatska je u posljednje vrijeme nekoliko puta mijenjala zdravstvene zakone: od liste lijekova koji se dobivaju na recepte do plaćanja participacije, bolničkog liječenja, a posljednja promjena odnosila se na tzv. dodatno zdravstveno osiguranje koje se plaća mjesečnim iznosom određenim spomenutim zakonom.

Romska nacionalna manjina nije nikada imala programe koji bi unaprijedili zdravstvenu kulturu, odnosno prosvjećenost sa svrhom upoznavanja važnosti poznavanja i provođenja zdravstvene kulture. Veoma je važno napomenuti da velika većina Roma nema reguliran status zdravstvene zaštite: jedan mali dio zdravstvenu zaštitu nije regulirao svojom krivicom, ali veliki dio Roma to ne može, jer nema reguliran status državljanstva i prebivališta.

Predlažemo neke aktivnosti koje bi se trebale poduzeti, što bi ipak bilo od pomoći onim najugroženijim slojevima romske populacije: starijim osobama i djeci:

• Ministarstvo zdravstva trebalo bi kreirati program edukacije Roma o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj kulturi;

• Isto tako bi Ministarstvo u dogovoru sa ovlaštenim romskim udrugama u Hrvatskoj moglo pomoći u rješavanju pitanja državljanstva, odnosno stalnog prebivališta, čime bi se ostvarilo i pravo na zdravstvenu zaštitu;

• Poboljšanje pristupa javnim zdravstvenim službama, stvaranje sustava patronažnih službi, kreiranje i implementacija specifičnih profilaktičkih i programa posebnih tretmana;

• Edukacija i obučavanje romskih patronažnih službenika, medicinskih tehničara i sestara, kao i priučenog i pomoćnog osoblja;
• Organizacija cijepljenja u romskim naseljima od strane Zavoda za javno zdravstvo;

• Organizacija kampanje radi dijagnosticiranja tuberkuloze, hepatitisa, HIV/AIDS virusa, dermatoloških bolesti, veneričnih bolesti kao i prevencija i cijepljenje;

• Periodično provođenje epidemioloških studija koji bi utvrdili opće zdravstveno stanje romske populacije u Hrvatskoj;

• Povećanje fonda medicinskog osoblja porijeklom iz romskih zajednica, osnivanjem posebnih upisnih mjesta za romske studente na medicinskom fakultetu i na srednjoj i višoj medicinskoj školi;

• Poboljšanje pristupa romske nacionalne manjine javnim službama, poglavito centrima za socijalnu skrb;

• Upoznavanje potencijalnih korisnika s njihovim pravima koja proističu iz prava socijalne skrbi;

• Identifikacija, prevencija i pozitivno rješenje sukoba unutar obitelji, zajednica i međuetničkog nasilja;

• Iniciranje programa pravnog obrazovanja i prevencija delikvencije u suradnji sa članovima romske zajednice; ne samo na papiru , zna se da smo prije dvije tri godine imali mentore za edukaciju iz zdravstva i socijalne skrbi i zna se da to ne funkcionira nego su sredstva potrošena uzalud. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi trebalo bi ostvarivati barem jedan dio programa odmah, a to je poboljšavanje uvjeta života Roma po romskim naseljima u RH.

Zapošljavanje Roma također predstavlja veliki problem, jer kako znamo niz je razloga zbog čega se Romi ne zapošljavaju čime se opet vraćamo na osnovni problem romske populacije : ostvarivanje prava državljanstva, ostvarivanje prava na prebivalište

Također jedan od razloga nezapošljavanja Roma su i životni uvjeti u naseljima u kojima žive (naselja bez vode, kanalizacije, grijanja, električne energije), i nepismenosti.

Zbog toga predlažemo slijedeće:

• Za nepismene predlažemo rad u Zagrebačkoj Čistoći pri sakupljanju velikog otpada, s time bi izbjegli ruglo po zagrebačkim ulicama a oni bi imali isti posao koji rade svakodnevno jer jedino to najbolje razumiju i znaju ;

• Implementacija i podjela specifičnih financijskih programa za unosne poslove i male poduzetnike za romske obitelji i zajednice, uključujući romske žene;

• Smanjenje stope nezaposlenosti Roma posebnim programom za Rome sačinjenom u Zavodu za zapošljavanje;

• Propisati zakon o sprečavanju i otklanjanju diskriminacije pri zapošljavanju Roma, kako u poduzećima u državnom tako i u privatnom vlasništvu;

• Osnovati i utvrditi način i sistem kreditiranja za Rome koji žele kroz malo i srednje poduzetništvo započeti samostalnu djelatnosti;

• Kreiranje i podržavanje projekata za stvaranje radnih mjesta za žene romskog porijekla.

• Edukacija osoblja u službi profesionalne orijentacije i službi za zapošljavanje na tržištu rada romske nacionalne manjine;

• Podrška mladim romskim maturantima sa ciljem zapošljavanja i monitoring profesionalnog razvoja fakultetskih obrazovanih mladih Roma, prema programu na državnoj razini
  
  

5. PROSTORNO UREĐENJE I STANOVANJE

Stanovanje je jedan od najvećih problema koji se tiču Roma, ali je na žalost i dalje ostao problem.

Poznat je slučaj Paromlinske ulice, Kozari putova, III Struga, Sopota Plinarskog naselja i svih drugih lokacija na kojima žive Romi. Zna se da su ta naselja neadekvatna za stanovanje, bez infrastrukture. Isto tako je poznato da su to uglavnom brojne obitelji, sa više djece, koja žive u uvjetima koji su opasni za zdravlje i opstanak. Isti problem je i sa svim ostalim područjima u Republici Hrvatskoj sa romskom populacijom.

To nisu jedini problemi koji se tiču stanovanja, već postoje i drugi, a vezani su uz ostala prava koja se Romima odriču i time otvaraju nove probleme: državljanstvo, diskriminacija, manipulacija, nezaposlenost i dr.

Predlažemo slijedeće:

• Razrješavanje pitanja koja se tiču prava Roma na prebivalište i vlasništvo nad zemljom, pitanja vezana sa primjenom Zakona i propisa, koja se tiču uređenja i uspostavljanja prava na vlasništvo, uključujući promociju inicijativa na tom području;

• Početak i implementacija programa obnove i legalizacije romskih naselja i okoliša u tim naseljima;

• Razvoj posebnih financijskih programa osiguranih od Vlade ili u partnerstvu, sa ciljem da se osiguraju minimalni uvjeti stanovanja u romskim naseljima (energija, pitka voda, kanalizacija, plin i komunalne službe);

• Razvoj programa pomoći subvencioniranja stanovanja i režijskih troškova unutar programa socijalne skrbi za mnogočlane obitelji i obitelji koje ne dobivaju pomoć za uzdržavanje, te za stare i nemoćne Rome koji nemaju bliže obitelji;

• Direktna uključenost Roma u vladine programe za izgradnju i obnovu romskih naselja.
  

Zna se da je u III. Struge Rome iz Folnegovićevog naselja, gdje je danas Đamija, gdje je živjelo 5700 Roma, doselio Grad Zagreb, današnje Gradsko poglavarstvo na pet godina. Znamo da su ti Romi naseljeni na tri lokacije : Borongaj Lugovi, Gajske Požarine i III Struge.

Većina ih je otišla u druge krajeve po selima i gradovima dok su neki uspjeli kupiti nekretninu (kuće) ali se na kraju trebaju vratiti na III Struge, a u III Strugama doselilo je 28 obitelji privremeno na 5 godina, u nazovimo ih konjušnice, gdje danas ima 128 obitelji i svaka od tih obitelji ima od 5-ero do 12-ero djece. Normalno je da te obitelji u III Strugama nemaju dovoljno mjesta, jer naraštaji od 1957. godine do danas ne samo da su se udvostručili već i utrostručili, te su ti ljudi danas naseljeni u Plinarskom naselju, u Sopotu, u Paromlinkskoj ulici i nešto malo u Kozari putovima.

Upitno je što će biti sa Romima iz Plinarskog naselja.

U više navrata razgovarao sam i predlagao da riješimo problem tih ljudi i te djece, ali koliko vidim nitko nije zainteresiran pomoći u stvarnosti, već samo na papiru i obećanju.

Žalosno je što je Grad Zagreb utrošio 2,4 milijuna prije dvije godine za kontejnere da bi riješio pitanje Paromlinske, tj Roma koji žive tamo, ali to nije bilo adekvatno stambeno rješenje za tu djecu i obitelji. To su bili spremnici za lopate, krampove, tj. oruđe za poduzeće Cestogradnje.

Udruga Roma Zagreb i zagrebačke županije dala je prijedlog i ukazala na lokacije na kojima postoje, ako ne zidane a ono drvene kuće, gdje svaka ima zaseban sanitarni čvor i minimalne uvjete za život, a ne jedan WC i pipa za cijelo naselje. Međutim taj prijedlog je ostao samo prijedlog na papiru, a problemi obitelji iz Paromlinske ulice nisu riješeni.

Isto tako stala je izgradnja jedinstvenog kulturnog centra u Zagrebu i Međimurju. Žao nam je, ali moramo reći i to da je Ured za nacionalne manjine u 2003. godini 1 milijun kuna namijenio za izgradnju kulturnog centra Roma ali iste godine ga je i vratio Gradu Zagrebu te je taj novac raspodijeljen na 4 radijske postaje uz obrazloženje:» da ne bi novac propao».

To je ta slaba suradnja, ali nisu jedini takva je slaba suradnja sa svim ministarstvima i državnim institucijama jer mi Romi do danas živimo od obećanja.

Da su komunicirali sa Romima koji stvarno žele pomoći svojim sunarodnjacima , koji žele napredak i budućnost toj djeci i tim obiteljima, predložili bi da se taj 1 milijun utroši na obnovu romskog naselja bez obzira gdje je to naselje, ali našli bi prioritete.

Također imamo naselja u kojima žive Romi koje je država naselila privremeno prije 57 godina na pet godina, a do danas ta naselja nisu legalizirana niti su obnovljena.

Na žalost ovo je istina.

Nadam se da će moji Romi prihvatiti moje iskustvo i dugogodišnje zalaganje za poboljšanje uvjeta života Roma u Republici Hrvatskoj, jer ovo nije interes mene kao pojedinca, nego svih romskih udruga u Republici Hrvatskoj koje se zalažu za bolji život romske populacije i prava Roma u Republici Hrvatskoj.

To je moje mišljenje i prijedlog.

Predsjednik Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije:
Alija Mešić