Plan revitalizacije romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, izmjenjen i dopunjen 2002.
U organizaciji Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije, uz sudjelovanje navedenih romskih udruga u RH

Romska populacija prisutna je na prostorima današnje Republike Hrvatske od 14. stoljeća te je u prošlih 6 stoljeća iskusila razmjerno sličnu sudbinu sa pripadnicima drugih skupina romskog porijekla u današnjim tranzicijskim zemljama. Promjenama u Republici Hrvatskoj, iniciranih u siječnju i veljači 2000. godine mi Romi se svesrdno nadamo da će na dnevni red aktualnih pitanja konačno doći i problemi Romske nacionalne manjine. U tom smislu smo uključili 15 najvažnijih problema sa kojima smo svakodnevno suočeni te dajemo prijedlog interaktivnog rješenja istih. Naime, u proteklih 5 i više godina, kao Romi udruženi u različite romske asocijacije, uspjeli smo informirati međunarodnu javnost, dakle OSCE, UN, Vijeće Europe te razne nedržavne i neprofitne organizacije o situaciji u kojoj žive Romi. U svakom od navedenih slučajeva informiranja, uspjeli smo zaprimiti interes raznih institucija da materijalno i kroz stručnu pomoć, ali u suradnji sa vlastima RH pomognu rješavanju naših problema. Na žalost, sva naša nastojanja da u razdoblju do prosinca 1999. uistinu zaprimimo podršku hrvatskih vlasti nisu bila uspješna, da ne kažemo da su naša nastojanja bila marginalizirana. Takva situacija naravno nije pozitivna kako za Rome tako ni za matičnu državu, našu domovinu. Naime, nas Roma ima preko 40.000 u Republici Hrvatskoj te brojčano nadmašujemo većinu priznatih nacionalnih manjina. Svjesni smo potrebe da i sami doprinosimo općem sazrijevanju, socijalizaciji i poboljšanju sveopće situacije Roma u Republici Hrvatskoj no nismo u stanju sami riješiti sva pitanja. Po predmetu definicije romskih potreba u projekciji 10 godišnjeg plana mi pružamo osnovni materijal sadržan u ovom projektu. Nije umjesno od Roma tražiti da na vlastiti trošak izvode tzv. feasibility studiju, dakle pravi “business plan” za razvoj naše nacionalne manjine. Uz prisustvo čitavog niza visokokvalificiranih stručnjaka po pitanjima građanskih prava i financija u sklopu Vijeća Europe ili US AID-a mišljenja smo da Odbor za nacionalne manjine RH treba pružiti potrebnu organizacionu i administrativnu pomoć u definiranju 10 godišnjeg plana u skladu sa našim definiranim potrebama. S poštovanjem, Alija Mešić, Predsjednik Udruge Roma Zagreba i zagrebačke županije (uključujući suglasnost navedenih 11 udruga Roma koje podržavaju ovaj plan).

PREDGOVOR NOVOM, DOPUNJENOM IZDANJU Plan revitalizacije romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj sačinjen je u svom izvornom obliku još 1998. godine.

Plan je obuhvatio projekciju aktivnosti u 10-godišnjem razdoblju, što smo smatrali optimalnim razdobljem za postizanje određenih rezultata, kao i dovoljnim vremenom da se sagledaju eventualni propusti i da se isti isprave.

Nakon četiri godine pokazalo se da je došlo do veoma malih pomaka iako smatramo da se mnogo više moglo učiniti, čime smo morali obnoviti Plan revitalizacije i prilagoditi ga novom vremenu i novim okolnostima.

U Zagrebu, 22. Kolovoza 2002.
Predsjednik Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije
Alija Mešić

PLAN AKCIJE REVITALIZACIJE

Razvoj zajednice i administracija

1. Organiziranje na lokalnoj razini mješovite radne grupe, sačinjene od izabranih predstavnika zajednice; od decentraliziranih struktura centralne administracije, od romskih udruga i udruženja romske nacionalne manjine, kako bi se procijenile glavne potrebe romske zajednice i traženje podrške za programe unutar te zajednice. Stvaranje pravnog i legalnog okvira prema kojem će Ministarstva te tijela lokalne uprave i samouprave podupirati projekte i programe za poboljšanje situacije Roma. Osnivanje nacionalnog vijeća protiv diskriminacije i uključivanje romskih predstavnika u to tijelo. Osnivanje radnog tijela koje će raditi na implementaciji strategije na razini Ministarstava, županija i gradova. Iniciranje i razvoj određenih obrazovnih aktivnosti za borbu protiv diskriminacije državnih službenika na državnoj i lokalnoj razini. Monitoring procesa sankcioniranja javnih službenika koji su poduzeli diskriminacijske radnje protiv građana. Uvjetovanje zapošljavanja javnih službenika i promocija javnih službenika kao «ne diskriminirajući» u ophođenju sa klijentima. Razvijanje suradnje između tijela javnih službi i romskih udruga na partnerskoj osnovi; uključivanje romskih vođa iz zajednice u proces donošenja odluka lokalne uprave i samouprave o stvarima koje se tiču Roma.
2. Implementacija pozitivnih diskriminacijskih programa za Rome koji se tiču zapošljavanja, u tijelima lokalne uprave i samouprave.
   
   
   

Stanovanje Stanovanje je jedan od najvećih problema koji se tiču Roma, ali je na žalost i dalje ostao problem, koji se povećava, dok ni lokalne a ni državne vlasti ne reagiraju, već u glavnom samo daju obećanja.

Problemi stanovanja na području grada Zagreba su veoma osjetljivi: tu je poznat u javnosti slučaj Paromlinske ulice, Kozari putovi, III. Struge i sve druge lokacije na kojima žive Romi. Zna se da su ta naselja neadekvatna za stanovanje, bez infrastrukture – struje i vode. Isto tako je poznato da su to uglavnom brojne obitelji, sa više djece, koja žive u uvjetima koji su opasni za zdravlje i za opstanak. Isti problem je i sa svim ostalim područjima u Republici Hrvatskoj, što postaje kronični problem za cijelu zemlju.

Smatramo da bi trebalo promijeniti mnoge stvari; kao prvo, trebalo bi promijeniti odnos prema Romima i pridržavati se obveza koje su prihvaćene, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini.

To nisu jedini problemi koji se tiču stanovanja, već postoje i drugi, a vezani su uz ostala prava koja se Romima odriču i time otvaraju nove probleme.

• Razrješavanje pitanja koja se tiču prava Roma na prebivalište i vlasništvo nad zemljom, pitanja vezana sa primjenom Zakona i propisa, koja se tiču uređenja i uspostavljanja prava na vlasništvo, uključujući promociju inicijativa na tom području.
• Početak i implementacija programa obnove romskih naselja i okoliša u tim naseljima.
• Razvoj posebnih financijskih programa osiguranih od vlade ili u partnerstvu, sa ciljem da se osiguraju minimalni uvjeti stanovanja u romskim naseljima (energija, pitka voda, kanalizacija, plin i komunalne službe).
• Razvoj programa pomoći subvencioniranja stanovanja i režijskih troškova unutar programa socijalne skrbi za mnogočlane obitelji i obitelji koje ne dobivaju pomoć za uzdržavanje.
• Direktna uključenost Roma u vladine programe za izgradnju i obnovu romskih naselja.
  
  
  

Socijalna skrb

Pitanje socijalne skrbi je jedan od većih problema Roma; naime, veliki dio romske populacije ne dobiva nikakvu pomoć od države, ali ne zbog toga što ne bi ispunjavali uvjete /nezaposlenost, malodobna djeca, itd./, već zbog toga što te uvjete ne mogu prezentirati nadležnom centru za socijalnu skrb, jer ne mogu ostvariti osnovna prava-prava državljanstva i prebivališta. Zbog toga predlažemo slijedeće korake:

• Poboljšanje pristupa romskoj nacionalnoj manjini javnim službama, a poglavito centrima za socijalnu skrb;
• Upoznavanje potencijalnih korisnika s njihovim pravima koja proističu iz prava socijalne skrbi;
• Edukacija osoblja službi profesionalne orijentacije i službi za zapošljavanje na tržištu rada romske nacionalne manjine;
• Podrška mladim romskim maturantima sa ciljem zapošljavanja i monitoring profesionalnog razvoja fakultetski obrazovanih mladih Roma, prema programu na državnoj razini;
• Razvoj informacijskih programa za romske vođe, Izvršne odbore javnih institucija i nevladinih organizacija sa ciljem da se identificiraju i ispravno riješe slučajevi diskriminacije;
• Identifikacija, prevencija i pozitivno rješenje sukoba unutar obitelji, zajednica i međuetničkog nasilja;
• Iniciranje programa pravnog obrazovanja i prevencija delikvencije u suradnji sa članovima romske zajednice;
• Zapošljavanje osoba romskog porijekla u javnim službama i jedinicama policije.
  
  
  

Zdravstvena kultura i zaštita

Jedna od najvažnijih stavki u budžetima država diljem svijeta je razvoj zdravstvene kulture i zaštita zdravlja svojih građana.

Republika Hrvatska je u posljednje vrijeme nekoliko puta mijenjala zdravstvene zakone; od liste lijekova koji se dobivaju na recepte, do plaćanja participacija, bolničkog liječenja, a posljednja promjena odnosila se na tzv. dodatno zdravstveno osiguranje koje se plaća mjesečnim iznosom određenim spomenutim zakonom.

Romska nacionalna manjina nije nikada imala programe koji bi unaprijedili zdravstvenu kulturu, odnosno prosvjećenost romske populacije sa svrhom upoznavanja važnosti poznavanja i provođenja zdravstvene kulture. Veoma je važno napomenuti da velika većina Roma nema reguliran status zdravstvene zaštite; jedan mali dio nije regulirao zdravstvenu zaštitu svojom krivicom, ali veliki dio Roma to ne može, jer nema reguliran osnovni status: državljanstvo i stalni boravak.

Teško je takav problem riješiti preko noći ili u kraćem vremenskom razdoblju, ali je svakako i odnos Ministarstva zdravstva ignorirajući, kada se govori o Romima.

Neke aktivnosti bi se trebale poduzeti, što bi ipak bilo od pomoći onim najugroženijim slojevima romske populacije: starijim osobama i djeci:

• Ministarstvo zdravstva trebalo bi kreirati program edukacije o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj kulturi; Isto tako bi Ministarstvo u dogovoru sa ovlaštenim romskim udrugama u Hrvatskoj moglo pomoći u rješavanju pitanja državljanstva, odnosno stalnog prebivališta, čime bi se ostvarilo i pravo na zdravstvenu zaštitu; Poboljšanje pristupa javnim zdravstvenim službama, stvaranje sustava patronažnih službi, kreiranje i implementacija specifičnih profilaktičkih i programa posebnih tretmana; Edukacija i obučavanje romskih patronažnih službenika, medicinskih sestara i tehničara, kao i priučenog i pomoćnog osoblja; Organizacija cijepljenja u romskim zajednicama/naseljima od strane Zavoda za javno zdravstvo; Organizacija kampanje radi dijagnosticiranja tuberkuloze, hepatitisa, HIV/AIDS virusa, dermatoloških bolesti, veneričnih bolesti, kao i prevencija i cijepljenje; Periodično provođenje epidemioloških studija koji bi utvrdili opće zdravstveno stanje romske populacije u Hrvatskoj;
• Povećanje fonda medicinskog osoblja porijeklom iz romskih zajednica, osnivanjem posebnih upisnih mjesta za romske studente na državnom medicinskom fakultetu i na srednjoj i višoj medicinskoj školi.
  
  
  

Briga o djeci

Poznato je da su u romskim obiteljima ima mnogo djece; to je pitanje romske tradicije koja kao takova postoji već od davnina. Romska djeca, na žalost u malom broju pohađaju školu, a najveći broj završava tek osnovnoškolsko obrazovanje. Razlozi su različiti i oni sežu i u povijest, običaje, a velikim su dijelom i rezultat diskriminacije i segregacije koju vrši ne romska okolina na djecu Rome. Vrlo vjerojatno da bi odnos okoline uveliko promijenio ovakvu sliku, a moraju se promijeniti i neka stajališta samih Roma, što bi rezultiralo dobitkom za školsku romsku populaciju. Stoga predlažemo nekoliko koraka koji bi u jednom duljem procesu doveli do rezultata:

• Osiguravanje nediskriminativnog sudjelovanja žena-majki Romkinja u programima brige o djeci i odgoju;
• Provođenje programa koji će sprečavati diskriminaciju romske djece u institucijama i ostale djece u potrebi;
• Postizanje partnerstva i suradnje između romskih udruga i lokalnih javnih institucija čija djelatnost je briga o djeci;
• Zapošljavanje romskog osoblja u takovim institucijama, gdje su većina djece kojoj je potrebna skrb romska djeca;
• Podizanje životnog standarda djece i obitelji niskog ekonomskog statusa i osiguravanje provođenja u praksi njihovih prava;
• Kreiranje i provođenje programa edukacije mladih Roma kao socijalnih pregovarača i edukatora romskih zajednica;
• Povećanje kvalitete skrbi o djeci u internatskim institucijama.
  
  
  

ObrazovanjeObrazovanje je obrađeno i u prethodnim točkama, jer se cijela problematika veže uz pitanje ljudskih prava, odnosno uz činjenicu da se Romima mnoga prava ne priznaju, premda Ustav kaže da su svi ljudi pred Zakonom isti. Tim neprovođenjem Ustavnih odredbi, kao i Konvencija Ujedinjenih naroda, dolazi se u situaciju «začaranog kruga», koji je isključivo na štetu Roma u Republici Hrvatskoj.

Obrazovanju populacije teži svaka zemlja; poznato je da ekonomski bogate zemlje u svijetu nastoje obrazovati svoj mladi naraštaj, nudeći đacima i studentima različite pogodnosti: od stipendija, đačkih i studentskih domova, do različitih oblika obrazovanja, prilagođenih svim socijalnim slojevima. Na žalost, to se ne primjenjuje u Republici Hrvatskoj, već se nastoji ići drugim putem, koji nije dobar ni za pojedinca, ni za državu kao cjelinu.

Slobodni smo dati nekoliko prijedloga, koji bi poboljšali stanje obrazovanja mladih Roma, čime bi se negativna slika u tom području, možda ne i riješila u potpunosti, već barem ublažila:

• Organizirati radne grupe koje bi u svojoj lokalnoj zajednici izvršili točan popis školske djece i utvrdila broj koji se školuje, odnosno broj onih koji školu ne pohađaju; podatak o zagrebačkim općinama Pešćenica, Trnje, Dubrava i Sesvete pokazuju da oko 500 djece pohađa školu, a dva puta više djece ne sudjeluje u školskom programu, za što su krivi uvjeti stanovanja, državljanstvo, čime se ponovo vraćamo na osnovni problem romske nacionalne manjine, što je alarmantno za cijelu zajednicu.
• Stvoriti ekspertnu grupu koja bi prema podacima sačinila plan i program koji bi ustvrdio razloge zbog kojih djeca ne pohađaju školu;
• U tim ekspertnim grupama morali bi najodgovorniji biti romski stručnjaci, koji najbolje poznaju cijelu problematiku romske nacionalne manjine u Hrvatskoj;
• Nastojati da lokalne zajednice prihvate romsku djecu u svojim razredima;
• Djeci iz brojnih obitelji osigurati udžbenike i školski pribor;
• Lokalni centri za socijalnu skrb trebaju educirati roditelje romske djece o važnosti školovanja;
• Spriječiti i zabraniti svaki oblik segregacije i diskriminacije romske djece, kako na lokalnim razinama, tako i na državnoj razini.
  
  
  

Kultura i običajiRomska kultura i običaji specifični su po svojem sadržaju i po svojem izvođenju; poznato je da Romi nemaju pisanu povijest, ona se «pisala» usmenom predajom, generacijama - sa koljena na koljeno.

Romi u Hrvatskoj svoju kulturu i običaje iskazuju putem svojih amaterskih družina u okviru romskih udruga u Republici Hrvatskoj.

U okviru Kluba mladeži i Udruge mladih Roma Hrvatske, nalazi se amatersko folklorno-pjevačko-glazbeno društvo, koje na različitim manifestacijama i festivalima promovira romske pjesme i plesove, kao i romsku poeziju, dajući svoj doprinos očuvanju romske kulture i običaja.

Postoji više kulturno-umjetničkih društava Roma u Hrvatskoj i svaki nastoji približiti romsku kulturu i običaje zajednici u kojoj Romi žive, a tako i ostaloj javnosti.

Nekoliko problema koji postoje vezani uz romsku kulturu i običaje, mogli bi još bolje upoznati javnost sa romskom nacionalnom manjinom i pomoći pri očuvanju i njegovanju romske kulture i običaja:

• Osiguravanje financijskih sredstava za romska amaterska kulturno-umjetnička društva za poboljšanje postojeće i nabavku nove opreme /instrumenti, narodne nošnje, itd./;
• Financiranje različitih manifestacija koje se održavaju u zemlji i inozemstvu, kako bi se i Romima omogućila prezentacija nacionalnih plesova, pjesama i glazbe;
• Pomoć u plaćanju stručnih osoba za vođenje kulturno-umjetničkih društava /koreograf, scenograf, stručni voditelj/;
• Osiguranje adekvatnog prostora za folklorno-pjevačko-plesačke skupine, što je osobito veliki problem u gradu Zagrebu.
  
  
  

Komuniciranje i građanska uključenostKomunikacija je jedan od najvažnijih aspekata ljudske socijalizacije; ona je bit našeg postojanja u određenoj zajednici, u okolini u kojoj živimo. Svakako je komunikacija važna za svakodnevni život, jer njome možemo izraziti svoja mišljenja, dogovoriti se sa drugom stranom i izraziti nezadovoljstvo sa nečim s čim se ne slažemo.

Na žalost, danas je komunikacija sve rjeđi oblik suradnje, kako među pojedincima, tako i šire.

Romi u Hrvatskoj su na neki način isključeni iz komunikacije; počevši od komunikacije sa lokalnom sredinom, sa lokalnim vlastima, tako i komunikacije na višim nivoima. Romi su isključeni kada se govori o objektu i o vrsti komunikacije, što je velika greška i sredine u kojoj žive, a svakako leži pogreška i u samim Romima.

Morali bismo svakako učiniti pomake u poboljšanju komunikacije između romske nacionalne manjine i zajednice u kojoj žive, bez obzira na sredinu. Znamo da je proces ove vrste veoma dug, jer se obje strane drže svojih navika loše međusobne komunikacije, ali bi se počelo sa manjim koracima, koji bi s vremenom donijeli rezultate:

• Uključivanje Roma u lokalnoj zajednici na različite načine, od dogovora o uređenju lokalnog okoliša, do nekih drugih aktivnosti u kojima bi Romi dali svoj doprinos;
• Organiziranje tribina u okviru romskih udruga o korisnosti komunikacije u okviru lokalnih zajednica;
• Svakako nastojati uključivati Rome u svakodnevni život zajednice u kojoj žive, različitim aktivnostima čime bi se poboljšala socijalizacija Roma u životnim sredinama, čime bi se omogućila lakša i bolja komunikacija, o kojoj smo govorili u ranijim prijedlozima;
  
  
  

Ekonomski koraci

• Započinjanje i provođenje projekata edukacije i profesionalnog usavršavanja Roma u RH;
• osiguravanje poticaja za prakticiranje i oživljavanje tradicionalnih ručnih radova prema potražnji na tržištu;
• Implementacija i podjela specifičnih financijskih programa za unosne poslove i male poduzetnike za romske obitelji i zajednice, uključujući romske žene;
• Smanjenje stope nezaposlenosti Roma posebnim programom za Rome sačinjenom u Zavodu za zapošljavanje;
• Propisati zakon o sprečavanju i otklanjanju diskriminacije pri zapošljavanju Roma, kako u poduzećima u državnom, tako i u privatnom vlasništvu;
• Osnovati i utvrditi način i sistem kreditiranja za Rome koji žele kroz malo i srednje poduzetništvo započeti samostalnu djelatnost;
• Uključiti romske zajednice u program posebne državne skrbi, čime bi se provodila obnova devastiranih domova;
• Kreiranje i podržavanje projekata za stvaranje radnih mjesta za žene romskog porijekla.
  
  
  

Zakonodavna vlast i provođenje zakona pravne državeMnogo je kritika na račun Republike Hrvatske upućeno na ovaj problem; poznato je, naime, da se veoma često na različitim razinama krše sve vrste zakona, da pojedinci izbjegavaju poštivanje zakonskih normi, a na žalost, zakonodavna vlast veoma često ne reagira na takva kršenja.

Romska nacionalna manjina je izvrgnuta kršenju zakona od strane svojih lokalnih struktura pa sve do najviših razina državnih tijela i institucija.

Ovakva je činjenica poznata cijeloj javnosti, kako u zemlji, tako i u svijetu, ali takav odnos je na štetu svakom od nas pojedinačno, a tako i zemlji, kao cjelini.

Neki aspekti kršenja romskih prava su uvriježeni u Hrvatskoj upravo iz razloga što se prekršitelji ne sankcioniranju, već se preko mnogobrojnih žalbi Roma prelazi šutke ili se ponudi objašnjenje koje je formulirano na način koji nije prihvatljiv sa ljudskog, moralnog ili etičkog stajališta.

Republika Hrvatska će morati, na kraju, promijeniti mnoge «loše navike», kada se radi o ne-funkcioniranju pravne države, a to se odnosi i na romsku nacionalnu manjinu.

Svakako dajemo određene sugestije, koje su proizašle iz dugogodišnjih analiza problema sa kojima se Romi susreću u komunikaciji sa zakonodavnom vlasti u Hrvatskoj.

• Analiza i procjena diskriminacijskih djelovanja Zakona koji je na snazi i poboljšanje postojećeg pravnog sustava;
• Nadgledanje osnovnih ljudskih, političkih i socijalnih prava, kao i prava nacionalnih manjina prema međunarodnim normama i pravnim normama u republici Hrvatskoj;
• Usklađivanje međunarodnih normi i pravila sa pravnim normama u Republici Hrvatskoj i provođenje tih normi u praktičnom životu;
• Rješavanje osoba bez državljanstva u Republici Hrvatskoj, u postupku koji bi trebao biti ubrzan, jer takvi ljudi ne ostvaruju niti jedno drugo pravo;
  
  
  

Sažetak

Plan revitalizacije romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj sačinjen je sa ciljem da sve strukture, koje su sudionici i implementatori realizacije ovoga plana imaju sažetak plana kao i sugestije sačinjene dugogodišnjim radom i nastojanjem svih romskih udruga u Republici Hrvatskoj da se život Roma dovede do razine ljudskih životnih uvjeta.

Na žalost, veoma malo se učinilo na poboljšanju životnih uvjeta romske nacionalne manjine na svim razinama i u svim segmentima, ali vjerujemo da će uz kvalitetnu komunikaciju institucija na svim razinama, doći do pomaka koji će težiti konačnom cilju ovog Plana.

Nadamo se da će i ovo, dopunjeno izdanje prvobitnog plana, a koji je napisan i distribuiran svim relevantnim institucijama u Republici Hrvatskoj, još davne, 1998. godine, pobuditi pažnju onih koji bi trebali provoditi točke iz ovog Plana i da će ti isti prepoznati važnost i nužnost stvaranja i implementacije revitalizacije romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.